Poslovil se je profesor, ki je poučeval tudi pri nas, sicer oče hrvaškega predsednika vlade

Seres *žaljiva vsebina je bila odstranjena* mamino zabito z drisko polito
Prokleti gnoj smrdljivi levo fasisticnl komunisticni murgeljski

Debeli fuknjenec škali jeli v prizadeti glavi. Gnoj.

Še enkrat in zadnjič za tebe budalo nepismeno:
Ravno to, kar si napisal, trdim v svojem tekstu: Za svoje svinjarije NI BIL NIKOLI pravnomočno obsojen. Napisal sem tudi zakaj ne. O tem je pisal portal index.hr. dobro leto nazaj. Nikjer nisem zasledil, da bi kdaj koli objavljeno morali umakniti ali preklicati, pa kakršni koli medij so.
Svoje grožnje pa si lahko nekam potisneš. Celo noč ne spim (poglej uro odgovora), tako me je strah tebe in reakcije veleposlaništva RH v RS. 😂😂😂😂😂

Imaš pa nekaj prav. Napačno sem navedel vir, to je Nacional, ne pa Index. Prilepil sem izsek, ker bljižnice ne morem priložiti. Dobro si preberi, večkrat in počasi, da boš razumel, kakšen prasec je bil tvoj ljubljeni profesor.

Mario Plenković, koji u spornom znanstvenom radu prokazuje medije kao državne neprijatelje, godinama je skrivao razloge zbog kojih je 90-ih morao napustiti profesuru za Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i otići u Maribor, ali sada se javljaju svjedoci koji ga teško optužuju
Marija Plenkovića, professora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu i komunikologa, inače u posljednje vrijeme poznatijeg kao oca premijera Andreja Plenkovića, njegove su studentice u više navrata prozivale zbog seksualnog uznemiravanja i opisivale kao višestrukog seksualnog predatora u pokušaju.
Nacional je to uspio rekonstruirati uz pomoć autentičnih svjedočenja njegovih bivših studentica, ali i zahvaljujući službenim izjavama njegovih bivših kolega profesora s Fakulteta političkih znanosti, koji te navode praktički potvrđuju.
Te uznemirujuće optužbe o kontinuiranom seksualnom uznemiravanju značajno su utjecale na tijek njegove znanstvene karijere. Desetljećima su sustavno prešućivane, ali sve se to počelo neočekivano mijenjati, a žrtve njegova uznemiravanja postale su spremne o tomu govoriti nakon što on svojim javnim angažmanom počinje funkcionirati kao značajan faktor utjecaja na hrvatskog premijera.
Nacional je već objavio kako je Mario Plenković 1998. neočekivano otišao s Fakulteta političkih znanosti, na kojem je radio kao profesor, ali i gdje je do 1992. obnašao funkciju predsjednika, odnosno direktora. Konkretno, Plenković je još 1995. otišao u Maribor, gdje je bio jedan od osnivača studija komunikologije i profesor na Fakultetu za elektroniku, računarstvo i informatiku, ali je u statusu profesora na FPZG-u bio sve do 1998.
Četiri različita izvora, među kojima su i neki profesori, bivši studenti novinarstva na FPZG-u, ali i poznanici Marija Plenkovića iz akademskih krugova, za Nacional su tada tvrdili da su se nedugo prije njegova odlaska s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu i odlaska u Maribor, gdje je nastavio raditi kao profesor i bio jedan od osnivača studija komunikologije, pojavile razne optužbe na njegov račun. Jedan od svjedoka onog vremena za Nacional je tada izjavio:
„Marija Plenkovića pratile su afere pa je u dogovoru s Fakultetom političkih znanosti u Zagrebu, čiji tada vodeći ljudi nisu htjeli da se od toga izrodi medijski ili pravosudni slučaj, morao napustiti profesuru. Afere su se odnosile na nekoliko slučajeva u kojima je on navodno od studenata i studentica tražio određene protuusluge.“
Te su se protuusluge, prema tvrdnjama više izvora, svodile na svojevrsno iskorištavanje studenata za odrađivanje intelektualnih radova, prevođenja i istraživanja, koja je on kasnije koristio za pisanje vlastitih stručnih i znanstvenih radova. Neki u akademskoj zajednici idu čak toliko daleko da navode da je Marija Plenkovića pratio glas da je tražio i neke druge vrste protuusluga.
Spominjalo se u tom kontekstu i pismo jedne studentice koja se s molbom za zaštitu obratila tada vodećim ljudima fakulteta, što je praktički iniciralo postupak sporazumnog raskida suradnje s Mariom Plenkovićem. Nacionalovi sugovornici navode kako je tada formiran i svojevrsni spis u kojem je opisan Plenkovićev slučaj, a s tom su okolnosti bili upoznati i njegovi kolege profesori s fakulteta. Neki od njih su ga i vidjeli te čitali.
Nacional je sada uspio te navode produbiti i konkretizirati optužbe koje su tada bile plasirane na račun Marija Plenkovića. Nacional je stupio u kontakt s jednom nekadašnjom studenticom Marija Plenkovića s početka devedesetih, dok je on još predavao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Ta je nekadašnja studentica, a danas poslovna žena, osobno doživjela seksualno uznemiravanje od strane Marija Plenkovića, a također ima saznanja i o tome što su proživljavale ostale studentice, njezine tadašnje kolegice. Ona je bila spremna ispričati ta svoja saznanja Nacionalu pod uvjetom da joj se zaštiti identitet, kako ne bi imala neugodnosti na poslu, ali spremna je, ako do toga dođe, ta svoja saznanja i ono što je osobno proživjela potvrditi na sudu.
Ona je o tome rekla:
„Mario Plenković govorio mi je gadosti, ne samo meni već gotovo svim studenticama kojima je predavao. Mi smo to međusobno prepričavale jer se nikome drugome i nismo usudile povjeriti. Stalno je imao seksualne aluzije, ali izgleda da je kasnije nekom stao na žulj, odnosno nagazio nečiju kćer, a kako su se tada već promijenile okolnosti i na fakultetu i u društvu, morao je otići. Međutim, koliko mi je poznato, nastavio je raditi to što je radio.“
Na pitanje je li joj poznato što je bilo navedeno kao formalni razlog njegova odlaska s fakulteta, ta nekadašnja studentica kaže:
„On je morao otići pod dosta čudnim okolnostima. Pazite, on je vodio studij komunikologije, bio je veliki igrač, alfa i omega na Novinarstvu, a onda je netragom nestao. Sigurno nije otišao iz čista mira, već je u pitanju bio problem koji je uspio zataškati.“
‘Pokojni dekan Vlatko Mileta pozvao je Marija Plenkovića na razgovor i, prema priči, rekao mu: ‘Plenki, ili ćeš otići sam ili ćemo te najuriti.’ Radilo se o plagijatima i seksualnom uznemiravanju’, kaže profesor Ivan Šiber.